Amos 5

1Čujte ovu riječ, naricanje koje podižem za vama, dome Izrailjev. 2Pade, neće više ustati djevojka Izrailjeva; bačena je na zemlju svoju, nema nikoga da je podigne.

3Jer ovako veli Gospod Gospod: u gradu iz kojega je izlazila tisuća ostaće stotina, a iz kojega je izlazila stotina u njemu će ostati deset domu Izrailjevu.

4Jer ovako veli Gospod domu Izrailjevu: tražite me, i bićete živi. 5A ne tražite Vetilja, i ne idite u Galgal, i ne prolazite u Virsaveju, jer će Galgal otići u ropstvo, a Vetilj će se obratiti u ništa.

6Tražite Gospoda i bićete živi, da ne obuzme doma Josifova kao oganj i spali i ne bude nikoga da gasi Vetilj. 7Koji obraćate sud u pelen, i pravdu na zemlju obarate,

8Onoga tražite koji je stvorio zvijezde kola i štape, i koji pretvara sjen smrtni u jutro a dan u tamnu noć, koji doziva vode morske i proljeva ih po zemlji; ime mu je Gospod. 9Koji podiže pogibao na jakoga, te pogibao dođe na grad.

10Mrze na onoga koji kara na vratima, i gade se na onoga koji govori pravo. 11Zato što gazite siromaha i uzimate od njega žito u danak, sagradiste kuće od tesana kamena, ali nećete sjedjeti u njima; nasadiste lijepe vinograde, ali nećete piti vina iz njih.

12Jer znam bezakonja vaša, kojih je mnogo, i grijehe vaše, koji su veliki, koji mučite pravednika, primate poklone i izvrćete pravdu ubogima na vratima. 13Zato će pravedni mučati u ovo vrijeme, jer je zlo vrijeme.

14Tražite dobro a ne zlo, da biste bili živi; i tako će Gospod Bog nad vojskama biti s vama, kako rekoste. 15Mrzite na zlo i ljubite dobro, i postavite na vratima sud, ne bi li se Gospod Bog nad vojskama smilovao na ostatak Josifov.

16Zato ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Gospod: biće tužnjava po svijem ulicama, i po svijem putovima govoriće: jaoh! jaoh! i zvaće ratare na žalost i na tužnjavu one koji umiju naricati. 17I po svijem će vinogradima biti tužnjava, jer ću proći posred tebe, govori Gospod.

18Teško onima koji žele dan Gospodnji! što će vam dan Gospodnji? tada je mrak a ne vidjelo. 19Kao da bi ko bježao od lava pa bi ga sreo medvjed; ili kao da bi ko došao u kuću i naslonio se rukom na zid, pa bi ga zmija ujela. 20Nije li dan Gospodnji mrak a ne vidjelo? i tama, bez svjetlosti?

21Mrzim na vaše praznike, odbacio sam ih, i neću da mirišem svetkovina vaših. 22Ako mi prinesete žrtve paljenice i prinose svoje, neću ih primiti, i neću pogledati na zahvalne žrtve od ugojene stoke vaše.

23Ukloni od mene buku pjesama svojih, i sviranja psaltira tvojih neću da čujem. 24Nego sud neka teče kao voda i pravda kao silan potok.

25Jeste li meni prinosili žrtve i dare u pustinji četrdeset godina, dome Izrailjev? 26Nego ste nosili šator Moloha svojega, i Hijuna, likove svoje, zvijezdu boga svojega, koje sami sebi načiniste.

Zato ću vas preseliti iza Damaska, govori Gospod, kojemu je ime Bog nad vojskama.

27